cudaprirode.com

Ideje iznesene u emisiji 'Na rubu znanosti' često bivaju prikazane bez odgovarajuće doze “prave” znanosti i kritičkog razmišljanja. Po meni, velika je sramota (a i šteta za društvo) da se emisija takvog formata uopće nalazi na javnoj televiziji, a kamoli u segmentu namjenjenom edukaciji stanovništva.

Voditelj Mišak u pravilu uopće ne zagovara kritičko razmišljanje već samo predstavlja rubne teorije, jednu za drugom, rijetko kad s odgovarajućom kritikom, a skoro uvijek uz implicirani prijezir prema “konvencionalnom” znanstvenom procesu.

Moram naglasiti – nemamo se čega bojati, ni rubnih teorija ni neprihvaćenih ideja… Konflikti su u znanosti dobrodošli i s vremenom se iskristalizira ispravna teorija iz hrpe neispravnih. Međutim, nekritično predstavljanje takvih kvazi-mislilaca i njihovih teorija čini štetu gledateljstvu ako se te iste teorije ne stave u kontekst poznatog znanstvenog konsenzusa, a njih (gledatelje) ne opremi osnovnim mentalnim alatim za analizu predstavljenih informacija.

Pošto je Ickeov stil iznošenja informacija pravi Gish Galop krivih ili polutočnih informacija, a negiranje svake pojedine tvrdnje iziskuje trud kojeg takav šarlatan ne zaslužuje, najbolje je da sumnjate u točnost svega što kaže a ja ću navesti neke istaknute gluposti.

Preskočit ću apsurdnu Mišakovu tvrdnju kako “fizika kaže da svijet nije stvaran” i baciti se na  početne Ickeove rečenice.

Znanost je beskrajan niz disciplina koje međusobno uopće ne komuniciraju.

Bez zagrijavanja, odmah velika glupost. Zanimljivo je kako se Icke pokušava pokriti znanstvenim kredibilitetom, međutim ističući kako samo on vidi povezanost između različitih stvari… Povezanost koju ostali ljudi navodno ne žele vidjeti.

Istina je upravo suprotna. Znanost ne predstavljaju nekakvi znanstvenici samotnjaci, zatvoreni u svojim sobama pišući nerazumljive formule. Postoji bezbroj primjera međudisciplinarne suradnje unutar širokog spektra znanstvenih disciplina. Sjetimo se samo NASA-e i njenih projekata. Cijela NASA je u biti jedan divovski znanstveni eksperiment u kojem sudjeluju (astro)fizičari, (astro)biolozi, kemičari, matematičari… A sve u svrhu zajedničkog obogaćenja ljudskog znanja unutar svih tih pojedinih domena (ponekad je rezultat i stvaranje novih grana znanosti!).

Znanstveni establishment, odn. oni koji kontroliraju znanost ne želi spojiti te dijelove…

Molim? Tko to “kontrolira” znanost? U čitavom znanstvenom procesu znanstvenici su (a ovo mislim u najplemenitijem mogućem smislu) poput lešinara, ili možda morskih pasa! Kad se nanjuši krv, odnosno slabost u nečijem argumentu, ili moguća nova avenija za istraživanje – ne preza se ni pred čim da se koherentnim znanstvenim metodama to i pokaže. Ipak su znanstvenici radnici, poput “običnih” ljudi. Svi oni se natječu za ograničen fond novca koji ide ka proučavanju, ka studijama i u pravilu sam taj sustav nalaže da će dobre ideje prije ili kasnije isplivati na površinu. Famozno “slobodno tržište”, ne?

Icke je u pravu kad kaže da je školstvo daleko od idealnog, kao i da mnogi školski udžbenici uvelike zaostaju za trenutnim spoznajama. Ipak, to nema veze sa znanošću koliko sa lokalnom politikom svakog društva, a isto tako nema nikakve veze s navodnom istinom o stvarnosti koju on argumentira.

Sljedeća nategnuta analogija između ljudskog tijela i računala (dio 1/8, 04:37) niti je nova niti revolucionarna, međutim nalaže temeljnu materijalnu stvarnost sa zakonima akcije/reakcije, uzroka i posljedice, a upravo to je ono što Icke pokušava negirati, navodeći mitsko postojanje izvantjelesnih iskustava kao dokaz. Potom skače na nekakvu mizernu studiju punu mana objavljenu 1992. u Žurnalu Akupunkture koja navodno dokazuje akupunkturu. Što se tiče tog žurnala, imajte na umu da je, do 1995., manje od 1% studija objavljenih u alternativnim žurnalima bilo negativno (Ben Goldacre: Loša Znanost) – mora da su jako objektivni. Gle čuda da je ova studija pozitivna što se tiče akupunkture… A slika iz te studije kojom Icke u svojoj knjizi želi dokazati tu “drevnu” disciplinu akupunkturu?

Da, ignorirajmo detaljne kvalitativne analize svih objavljenih studija, čiji je eksplicitni zaključak da akupunktura ne samo ne djeluje terapeutski, već zna i štetiti (infekcija, sepsa, čak i smrt). Vjerujmo ovoj mutnoj slici!

Icke nastavlja ekvivalencijom između mačjeg vida koji je “bolji” od ljudskog, i navodnih vidovnjaka koji samo “vide više”. Smijeh izaziva sama tvrdnja o superiornom mačjem vidu, jer je to istina samo po noći, pri slabom osvjetljenju, a u normalnim uvjetima mačke ne samo da vide manje boja, nego i manje detalja koji ih okružuju. Trebali bismo ignorirati i činjenicu da znanost kompetentno proučava kako doseg mačjeg vida, tako i “vidovnjake” koji su bezbroj puta stručno testirani s negativnim rezultatima.

Ovdje (dio 2/8, 07:22) se Icke počinje hvatati knjige “Holografski Svemir” Michaela Talbota u kojoj autor, dajući tek površan uvod u kvantnu holografiju, nastavlja s knjigom koristeći taj stvarni “rub znanosti” u svrhu opravdanja najrazličitijih navodnih nadnaravnih, anegdotalnih pojava od predviđanja budućnosti do Sai Babinih “moći”. Da ne spominjem izmišljene studije i slične “dokaze” koje nudi. To je pravi šarlatanizam – asocijacija s najnovijim, još neistraženim znanstvenim spoznajama, s ciljem opravdanja svog vjerovanja u natprirodno.

Napomena: “holografski svemir” je stvarna znanstvena ideja, koja je još uvijek nedokazana već predstavlja hipotezu kojom bi se mogli objasniti neki paradoksi unutar kozmologije. Čak i da jest dokazana, ona nema nikakve veze s vidovnjaštvom ili ičim paranormalnim/nadnaravnim.

Smiješna i ironična mi je činjenica da Icke stalno promovira greške mozga u “dekodiranju”, očajnički ih želeći povezati sa svojim objašnjenjima stvarnosti. Sama činjenica da je ljudski mozak nesavršeni organ zahtijeva veliku disciplinu pri analizi svijeta u kojem živimo, a baš iz te problematike se rodila znanost koja nam daje objektivne odgovore, nezagađene perspektivom pojedinca. Ironično je što je upravo Icke žrtva brojnih mentalnih boljki, pa nizom metafora i new age idiotarija očajnički želi složiti svoju znanstvenu sliku o svijetu.

Drugi dio emisije počinje jednim sudbinskim Ickeovim citatom:

Jednom kada je određeno uvjerenje usađeno u um, um nastavlja dekodirati i tumačiti stvarnost na način koji se uklapa u to uvjerenje… I pritom odbacuje, a ponekad uopće i ne čuje sve informacije koje bi to uvjerenje mogle dovesti u pitanje.

Dokaz Ickeovog licemjerja ili tek jedan simptom njegovog ludila? Nebitno, ali istim se tim riječima može objasniti njegova mentalna slika, kao i slika svih ostalih šarlatana i teoretičara zavjere. Kad se stvori emocionalna povezanost s nekom idejom, oni stvaraju viziju stvarnosti unutar koje je tu ideju apsolutno nemoguće pobiti. Svaki dokaz protiv ideje postaje dio zavjere, a gledaju se tek oni dokazi, djelići svijeta koji tu ideju navodno potvrđuju. Što napraviti u vezi takvih ljudi? Ne znam, ali prvi korak je sigurno ne dati im platformu u znanstvenom programu javne televizije da siju svoje besmislice povodljivim umovima, i to iz pozicije autoriteta.

Sljedeći primjer o ljudima koji imaju različita sjećanja o raspravi koju je zabilježila kamera Icke želi prikazati kao dokaz o stvarnosti koje nismo svjesni. Međutim, nije li to tek primjer (kakvih je mnogo) o nestalnosti i nepredvidivosti ljudskog pamćenja, kao i drugih mentalnih boljki? Čini se da ta Ickeova “stvarnost” i nije toliko misteriozna kad ju najobičnija kamera bez problema može zabilježiti.

Njegovu viziju o socijalnom inženjeringu (dio 6/8, 02:54) koja više podsjeća na ‘Invaziju Tjelokradica’ nego na nešto smisleno, neću komentirati. Ona je tek  njegov način dehumanizacije ljudi koji se s njim ne slažu.

Što reći o tim (dio 7/8, 03:15) famoznim  subliminalnim porukama? Ne postoji nikakav dokaz da da vanjski poticaji koji su ispod granice percepcije imaju opipljiv utjecaj na ljude. Dapače, opće je poznato da je ideja o takvom utjecaju na ljude potekla 1957. kad je James Vicary objavio da je subliminalnim porukama uspio povećati prodaju pića i kokica u kinu. Kasnije se saznalo da je to istraživanje prijevara, međutim vjerovanje još uvijek ne jenjava.

Zadnji dio, u kojem Mišak od Ickea traži elaboraciju njegovih ideja o gušterima koji vladaju svijetom i mijenjaju svoj izgled po volji je zanimljiv samo zbog onoga što Icke nije rekao. Nije rekao da vjeruje da su ti gušteri vanzemaljskog podrijetla, putuju kroz dimenzije, piju ljudsku krv, a na Zemlju su došli zbog “monoatomskog zlata” (što god to bilo). Oni uzrokuju svu patnju na svijetu, ratove, a svi Američki predsjednici, svjetski vođe i Adam (da, taj Adam!) su bili dio njih. (preuzeto s Wiki) Možda je shvatio da izgleda kao potpuni luđak dok govori te stvari pa je izbjegao odgovor? Naravno, alternativno objašnjenje njegove “gušter teorije” je da kad kaže gušteri misli na Židove, što se kao metafora često ponavljalo kroz povijest – ipak, ne mislim da Icke cilja na Židove svojim riječima.

Icke priziva svakakve “činjenice”, bile one istinite ili ne, povezane ili nepovezane… Apsurdno mi je da se ovaj čovjek usuđuje sa sigurnošću iznositi ovako grandiozne, sveobuhvatne teorije. jer, ako čovjek ne shvaća najobičniji placebo efekt (što homeopatija i akupunktura koje uporno promovira i jesu) – vjerujte, ne shvaća ni kvantnu fiziku koja mu je temelj argumenata o stvarnosti.

Zabrinut sam lakoćom kojom ljudi prihvaćaju neke ideje samo zato što su prikazane na televiziji odnosno napisane u knjizi. Jasno je da je ovaj svijet daleko od savršenstva, međutim prihvaćajući nečije ideje samo zato što su nam emocionalno zadovoljavajuće činimo štetu ne samo sebi, već i tom svijetu kojeg želimo poboljšati.

Ipak, shvaćam što persona poput Ickea može značiti ljudima koje je dovoljno šokirao da izađu iz nekakve mainstream kolotečine razmišljanja i omogućio im drukčije poimanje dobra i zla. Međutim, to nije objektivno i logično razmišljanje, već najobičniji bunt protiv autoriteta, bio taj autoritet u pravu ili ne. A to je ono što ‘Na Rubu Znanosti’ pruža, nauštrb korisne edukacije.

Vidljivo je da Icke konstantno izvlači zaključke iz krivih temeljnih premisa i s pogrešnom logikom, ali zaključci su kao kula od karata… Ako temelji nisu potpuni, kao ni logika koja ih veže, kula se lako sruši. Nadam se da sam to donekle i napravio, jer vjerujte – stvarnost je dovoljno fascinantna (i istinita!) da nam ovakve bajke ne trebaju.

>> Pripremite se: Kralj guštera David Icke ponovno stiže u Zagreb

U suradnji s laik-a-skeptik / cudaprirode.com